Ranko Marinković
Ranko Marinković (1913. – 2001.), pripovjedač, romanopisac, dramatičar i esejist.
Slavni hrvatski pisac rodio se 22.2. 1913. godine na otoku Visu gdje je završio tadašnju pučku školu. Kasnije upisuje gimnaziju u Splitu, a poslije i u Zagrebu. Filozofski fakultet-Studij romanistike završio je Zagrebu. U 2. svjetskom ratu uhićen je od strane Talijana u Splitu. Bio je u logoru u talijanskoj Kalabriji sve dok Italija nije kapitulirala. 1943. prebačen je uz sinajski zbjeg El Shatt. Poslije 2. svjetskog rata zaposlen je u Nakladnom zavodu Hrvatske te je vršio dužnost direktora drame zagrebačkog HNK i to između 1946. i 1950. godine. Bio je profesor na zagrebačkoj Akademiji za kazališnu umjetnost i to od 1951. godine.
Marinkovićev opus je vrlo raznovrstan i veoma bogatPosebnu popularnos stjeće poslije ekranizacije njegaova djela Kiklop. Njegova djela su poslije toga razgrabljena po knjižarama i čitana iznimno puno. Radio je i u Krležinom Pečatu ali i u nekim drugim časopisima. Prva njegova poznata drama Albatros izvedena je 1939 u Hrvatskom narodnom kazalištu. Ipak , tek poslije drugog svjetskog rata, počinje njegovo najizdašnije razdoblje rada.
Piše više novela a neke od njih: Anđeo, Mrtve duše, Samotni život tvoj, prah našle su se u Poznatoj zbirci Ruke. Svaki put kada bi objavio nešto novo to bi bio prvorazredni društveni i kulturni događaj. Praizvedba Glorije, pa kasnije roman Kiklop djela su koja snažno obiljećavaju hrvatsku književnost i kulturu uopće. Ranko Marinković dobio je brojne nagrade od kojih su najvažnije nagrada za književno stvaralaštvo Ivan Goran Kovačić