Književna razdoblja – obilježja – pripreme za maturu

Ova se rečenica odnosi na ekpresionizam.
Impresionizam se temelji na trenutnim, prolaznim utiscima i doživljajima. Impresionisti se zalažu za estitizam, sklonost ka uživanju i želju za profinjenim nijansama u izražavanju. U hrvatskoj je književnosti najznačajniji impresionist Antun Gustav Matoš.

Simbolizam je modernistički pravac za koji je karakteristično izražavanje simbolima, subjektivnost, mističnost, pjesnici bježe u maštu, tražeći “čistu ljepotu”.

Futurizam je avangardni pravac koji se zasniva na pobuni protiv tradicionalnog, emocija ili čak estetike, na veličanju industrijskog napretka i rata. Književnici su željeli izborom riječi postići ritam rada strojeva koristeći imenice, glagole u infinitivu, izbacujući interpukcijske znakove, unoseći matematičke znakove u književnost i sl.

Navedena se rečenica odnosi na prosvjetiteljstvo.

Glavna su obilježja antike: umjerenost kao životni ideal, harmonija i mjera, vjera u čovjeka i njegove sposobnosti – veličanje ljudske snage, ljepote, hrabrosti, spretnosti, plemenitosti, inteligencije, umjerenosti, mudrosti…

Renesansa je razdoblje u kojem se književnost nakon srednjovjekovne religioznosti okreće svjetovnim temama, značajno je vraćanje antičkim uzorima: vjera u čovjeka, njegovu snagu, njegove intelektualne sposobnosti, lukavost, snalažljivost, razum, mudrost.

Romantičari teže individualizmu, originalnosti, a književnost se temelji na mašti i osjećajima. Prevladava pesimizam i osjećaj tuge zbog nesklada i promašenosti  svijeta i života (Weltschmerz).

Ova se rečenica odnosi na barok.

U prosvjetiteljstvu uloga je književnosti didaktička, poučna, cilj je poučiti i odgajati čitatelja protiv praznovjerja, a za intelektualnu i političku slobodu.

Glavna svrha realizma jest prikazati stvarnost onakvom kakva ona jest, objektivno, bez osobne pristranosti, dokumentirati je i analizirati. Zasniva se na načelima kritičnosti, tipičnosti i objektivnosti.

Avangarda je naziv za umjetničke pokrete i pravce koji se pojavljuju početkom 20. stoljeća, a koji u svojoj osnovi imaju otpor prema tradiciji koji u pojedinim pravcima dovodi do potpunog uništenja strukture teksta.

Književnost realizma temelji se na načelima objektivnosti, kritičnosti i tipičnosti kako bi se što vjernije prikazala društvena stvarnost.

Klasicizam se zasniva na prevlasti razuma nad osjećajima, discipliniranosti, uzvišenosti i poštivanju pravila. Prevladavaju općeljudske teme jer treba isticati opće, a ne pojedinačno.

Književnost romantizma temelji se na mašti i osjećajima. Prevladava pesimizam i osjećaj tuge zbog nesklada i promašenosti  svijeta i života (Weltschmerz).

Modernizam poštuje individualnost i subjektivnost. Modernisti se opiru načelima kritičnosti, tipičnosti i objektivnosti. Zajedničko je obilježje modernističkih pravaca uzdizanje ljepote kao jedine svrhe umjetničkog stvaranja (larpurlartizam).

Modernisti svoju poetiku najjasnije iskazuju u izrazu „umjetnost radi umjetnosti“ (larpurlartizam), oni se zalažu za uzdizanje ljepote kao jedine svrhe umjetničkog stvaranja, poštuju individualnost i subjektivnost.

Renesansni pjesnici pjevaju o ljepoti žene, ljubavi, zalažu se za sklad i jednostavnost izraza.

Barokni pisci smatraju da umjetnost treba djelovati na osjećaje i iznenađivati. Književnost baroka je refleksivna, raskošna i kićena (gomilanje stilskih sredstava, pretjerano ukrašavanje, bogata metaforika).

Romantičari teže individualizmu, originalnosti, a književnost se temelji na mašti i osjećajima. Prevladava pesimizam i osjećaj tuge zbog nesklada i promašenosti  svijeta i života (Weltschmerz).

Romantizam je razdoblje u kojemu se književnost  temelji na mašti i osjećajima čime se suprotstavlja klasicističkom racionalizmu, prevladavaju intimne teme, egzotika, mistična i okultna tematika.

Barok se zasniva na podvojenosti, napetosti između renesansnoga optimizma i pojačane religioznosti i negiranja svjetovnog. Zbog ove podvojenosti u književnosti baroka prevladavaju nezadovoljstvo, nesigurnost, pesimizam, razmišljanje o smrti i prolaznosti. Obilježja barokne književnosti su refleksivnost, bogata kićenost, alegoričnost.

Modernizam poštuje individualnost i subjektivnost. Modernisti se opiru načelima kritičnosti, tipičnosti i objektivnosti. Zajedničko je obilježje modernističkih pravaca uzdizanje ljepote kao jedine svrhe umjetničkog stvaranja (larpurlartizam).

Simbolizam je modernistički pravac za koji je karakteristično izražavanje simbolima, subjektivnost, mističnost, pjesnici bježe u maštu, tražeći “čistu ljepotu”.

U klasicizmu se djela odlikuju se jasnoćom izloženih ideja i likovima koji su staleški određeni, a njihova svrha mora biti moralistička.

Svrha barokne književnosti je djelovati na osjećaje pa su barokna djela patetična, bogata stilskim sredstvima, kićena i raskošna.

Književnost romantizma temelji se na mašti i osjećajima. Prevladava pesimizam i osjećaj tuge zbog nesklada i promašenosti  svijeta i života (Weltschmerz).

Glavna svrha realizma jest prikazati stvarnost onakvom kakva ona jest, objektivno, bez osobne pristranosti, dokumentirati je i analizirati. Zasniva se na načelima kritičnosti, tipičnosti i objektivnosti.

U baroku je posebno uočljiva kićenost: mnoštvo detalja, sklonost raskoši i stilskom pretjerivanju te naglašena alegoričnost i refleksivnost.

Antika je razdoblje u kojemu su umjerenost, harmonija i mjera životni ideal.

Renesansa je razdoblje u kojem se književnost nakon srednjovjekovne religioznosti okreće svjetovnim temama, značajno je vraćanje antičkim uzorima, težnja jednostavnosti, umjerenosti, savršenstvu forme.

I u klasicizmu je težište na jednostavnosti, umjerenosti i poštivanju pravila.

U nadrealizmu je izražen čisti psihički automatizam kojim se verbalno, pismeno ili na druge načine izražava stvarno funkcioniranje misli izvan svake estetičke i moralne preokupacije .

Naturalizam je prepoznatljiv po unošenju bioloških motivacija, velegradske tematike i motiva socijalnog zla.

Simbolizam je modernistički pravac za koji je karakteristično izražavanje simbolima, subjektivnost, mističnost, pjesnici bježe u maštu, tražeći “čistu ljepotu”.

Parnasovstvo je modernistički pravac čije su značajke izbjegavanje suvremene tematike, hladnoća izraza, bezosjećajnost, objektivnost, depersonalizacija, težnja savršenstvu forme.

Naturalizam je prepoznatljiv po unošenju bioloških motivacija, velegradske tematike i motiva socijalnog zla.

Književnost romantizma temelji se na mašti i osjećajima. Prevladava pesimizam i osjećaj tuge zbog nesklada i promašenosti  svijeta i života (Weltschmerz).

U nadrealizmu prevladava čisti psihički automatizam kojim se verbalno, pismeno ili na druge načine izražava stvarno funkcioniranje misli izvan svake estetičke i moralne preokupacije.

Ekspresionizam negira stvarnost i okreće se prema unutrašnjosti, svrha je umjetnosti izraziti subjektivnu stvarnost pojedinca.