Džilitnut se, ne pogodit cilja,
Kamo l’ slijepit mješte raje Turke,
Kamo l’ da mu zlorad krst se smije.
Planu aga kano plamen živi;
CITAT: Ah, pričekaj pet-šest dana,
Dok ti žuđen harač isprosimo!
Dok se spušta noć, Tuci se goste. Aga je u svojem bogatom šatoru prepunom oružja i mekih sagova i jastuka.
Vani se sprema oluja, a turskom se logoru približava četa Crnogoraca.
Aga sjedi u šatoru i razmišlja o oružju, djevojkama, lovu, zlatu, ratu i opet ga hvata bijes zbog neuspjeha u prikupljanju harača i sramote što je oslijepio vlastitoga čovjeka. Pogled na gusle u kutu šatora ublažava njegov bijes i on od Bauka zatraži da mu pjeva. Bauk zapjeva o Rizvan-agi s Kosova koji je skupljajući harač također doživio neuspjeh pa je u želji za osvetom konjem preskakao raju da bi pri tom pao s konja izazivajući u raji porugu. U strahu da će i njegov neuspjeh zauvijek ostati opjevan u pjesmi, Smail-aga smišlja osvetu.
CITAT: Tko ‘e u agu, a ne u pjevača
Pogled upro, taj mogaše
Po licu mu poznat jade,
Boli, srdžbe, gnjeve, bijese,
I stotinu inijeh srda…
CITAT: Tuci raju, tuci Turke k jednu,
Samo čuvaj uspomenu vrijednu!
Uto je u logor upala četa Crnogoraca. Aga u pokušaju bijega traži konja, ali ne uspijeva pobjeći i biva ubijen. I Novica je ubijen u pokušaju da mrtvom agi odrubi glavu.
CITAT: Al tko ono pokraj age leži?
Ter na mrtva mrtav gnjevno reži?
Novica je; ljut ga Hasan smaknu,
Baš gdje junak k mrtvu skoči lavu,
Izmed Turâk’ da mu skine glavu.
Većina Turaka je poginula, samo ih se nekolicina uspjela izvući, među njima i Bauk.
Smrt Smail age Čengića Ivan Mažuranić KOB
Pod Lovćenom živi Turčin koji svojom pojavom izaziva strah, ali je plah i ponizan. Na njemu su odjeća i oružja Smail-age, ali nemaju onaj junački sjaj. Turčin se kao lutka svima klanja i sva slava i bogatstvo Smail-age sada na njemu djeluju jadno.
Smrt Smail age Čengića Ivan Mažuranić LIKOVI
Smail-aga – opis:
CITAT: Gledaj glavu, put nebesa
Gdje se oholo hrabra diže;
Gledaj čelo jasno i oko
Kako bistro pod njim sijeva;
Gledaj krepki stas, gdje svoju
Znajuć snagu ravno stoji;
Smail-aga Čengić središnji je lik spjeva. Pojavljuje se u samo dva pjevanja (Agovanje, Harač), ali se njegova nazočnost osjeća u cijelom djelu. Sve se događa zbog njega i oko njega. Aga je oličenje zla. Iako na nekoliko mjesta Mažuranić govori o njegovu junaštvu (CITAT: Dobar junak – da je čovjek taki), aga je u stvari prikazan kao kukavica i sadist koji se sveti slabima,onima koji se ne mogu braniti.
Ohol je i sebeljuban, doživljava se kao mrkog vuka, jakog i neustrašivog.
CITAT: Ko da strepi mrki vuče
S planinskoga gladna miša.
U stvari je bezosjećajan i sarkastičan.
CITAT: Ter ih turskijem darivao darom:
Svakom momku ostar kolac daje,
Kome kolac, kome li konopac,
Kome britku palu namjenjuje.
»Ajte, krsti, dijeliti dare,
Štono sam vî Turčin pripravio…
Hladan je, svirep i grub, ne samo prema Crnogorcima nego i prema Turcima koji imalo posumnjaju u ispravnost njegovih postupaka. To dokazuje i njegova osveta starcu Duraku.
CITAT: A Turčina, ako još imade
Gdjegod koga ter se vlaha boji,
Popet ću ga nebu pod oblake,
Tu nek plijen vranom vranu stoji.
Da je kukavica potvrđuju njegove reakcije u trenutcima kada njegova sila i osveta ne nailaze na plodno tlo, kada Crnogorci ne mole za milost, kada i u muci i smrti ostaju hrabri. Tada se u njemu bude ljutnja, osjećaj nezadovoljenosti i straha.
CITAT: Ljutit aga mrko gleda
Gdje se silom divit mora
Silan arslan gorskom mišu.
CITAT: Posmica ih, srca ne iskali,
Što bez straha svi su pred njim pali.
CITAT: Videć aga krepost taku
Zazebe ga na dnu srca
Ko ledenijem rátom leden
Šiljak dušu da mu dirnu.
Jako mu je važno da ne ostavi dojam bezuspješnog čovjeka, stalo mu je da u narodnoj pjesmi ostane zapamćen kao silan, hrabar i okrutan pa mu se nespretnost s džilitom kada je svojem čovjeku iskopao oko neprestano vraća i budi u njemu srdžbu, bijes i potrebu za osvetom, da bude još okrutniji i svirepiji.
