CITAT: Sramota je takome junaku
Kupit harač, ne skupit harača,
Džilitnut se, ne pogodit cilja,
Kamo l’ slijepit mješte raje Turke,
Kamo l’ da mu zlorad krst se smije.
CITAT: Gvožđa, otrov, konop, nože,
Palu, oganj, kolac grozni,
Ulje vrelo i sto muka
U čas jedan junak smišlja,
Za izgladit gorkoj bruci trage
I sačuvat uspomenu čistu,
Čisto ime uz glas strune blage.
CITAT: Na obrve crn mu oblak sjeda;
Plamte oči poput ognja živa;
Crljen plamen uz obraz mu liže;
Strašnijem bijesom nozdrve se šire;
A na usti, ispod pjene bijele,
Grozan, paklen izraz stade,
Ko da veli: raja nek propade,
Samo pjesni čuvat se valjade!
CITAT: Ja sam junak, to će pjesma rijeti;
K tom će cilju svi ko žrtva pasti!…
U trenutku kada mu se pružila prilika dokazati svoju hrabrost u okršaju s Crnogorcima, on pokušava pobjeći i time dokazuje da je kukavica.
CITAT: »Konja, konja!« grmi aga.
Dio drugi tada grunu.
»Vlasi odàsvud, puške, nože!«
»Konja, konja, Haso, konja!«
Crnogorci
Liku Smail-age suprotstavljen je kolektivni lik Crnogoraca. Crnogorci su prikazani kao hrabri i neustrašivi ljudi koji se ne boje umrijeti za vjeru i slobodu.
CITAT: Turčin reče, al mrijeti
Za Hristovu vjeru svetu
Teško nije, tko se za nju bije.
CITAT : Niti pisnu, niti zubi škrinu.
Poljana se napuni tjelesa,
Niti pisnu, niti zubi škrinu.
Već tko zovnu Boga velikoga,
Tko lijepo ime Isusovo,
Ter se lasno rastadoše s suncem
Zatočnici mrijet naviknuti.
CITAT: Ne junaka biranijeh
Po obličju ni ljepoti,
Već po srcu junačkome;
Kojino će udariti
Ne na deset, da uteče,
Nego na dva, da ih siječe;
Kojino će umrijeti
Za krst časni, kijem se krsti,
Za krst časni i slobodu zlatnu.
Crnogorci su simbol čitavog jednog naroda, naroda koji je potlačen, ugnjetavan, ali isto tako i simbol idealnog, vječnog borca za slobodu. Ovo kolektivno određenje predstavlja preporodni romantičarski ideal. Za razliku od europskih romantičara koji su pretpostavljali individualnu, snažnu, buntovnu ličnost, preporoditeljski je ideal bila zajednica, a vrlo su često koristili riječ sloga.
Smrt Smail age Čengića Ivan Mažuranić Ostali likovi
Osim ovih suprotstavljenih likova u spjevu se pojavljuju likovi Turaka, kako Mažuranić kaže „loših slugu lošeg gospodara“. Turci, za razliku od Crnogoraca nisu kolektivni lik i svaki je od njih svijet za sebe.
Novica „krvnik Crne Gore“, agin sluga, ne okreće glavu od mučenja na početku spjeva. Tek kada je osobno pogođen očevim ubojstvom, traži osvetu. I kada prihvaća kršćanstvo i pridružuje se četi, on ne može biti dio kolektiva jer njime upravljaju individualni osjećaji.
Agine sluge Omer, Jašar, Mujo spremni su svakoga časa napustiti agu, Safer je ulizica i nasilnik, Bauk mu pjeva rugalicu i jedan je od rijetkih koji uspijevaju izvući glavu iz borbe, možda zato da bi opjevao aginu propast i slavu Crnogoraca.
Starac svećenik pojavljuje se u pjevanju Četa kao središnja figura pjevanja, ali u samom epu ima epizodnu ulogu. Ipak, ima posebno značenje. On govori o zemlji, domovini, prošlosti, o značenju borbe za slobodu i vjeru, daje blagoslov i neku vrstu oprosta i motivira Crnogorce.
Mjesto radnje:
Agovanje – Stolac, Hercegovina
CITAT: Usred Stolca kule svoje,
A u zemlji hercegovoj…
Noćnik – u ovom pjevanju pratimo Novičino putovanje u Crnu Goru.
CITAT: Pomno junak Cuce prevalio,
Još Bjelice ratoborne k tome,
Ter se maša kršnijeh Ćeklića.
…
A Novica pade na Cetinje…
Četa – radnja pjevanja smještena je u prostor kojim se četa kreće u potrazi za Smail-agom.
CITAT: Podiže se četa mala
Na Cetinju Gore Crne.
…
Komljani im i Zagarač,
Bjelopavlić ljuti k tome
Davno veće straga ostaše,
Ter već gaze lomne Rovce.
A za Rovci družba noćna,
U prozorje rane zore,
Na Moraču slavnu pade…
Harač – Smail-aga prikuplja harač na Gackom polju. Ovdje će se dogoditi i završna bitka u kojoj Smail-aga gine.
