CITAT: Gacka polje, lijepo ti si…
Kob: pustinjakova kućica pod Lovćenom.
CITAT: Lovćen gora pod nebo se diže,
Nadomak mu jedno polje širi.
U polju je stanak pustinjakov…
Smrt Smail age Čengića Ivan Mažuranić Povijesna podloga
Djelo je nastalo prema istinitom događaju pogibije Smail-age Čengića, turskog nasilnika u Hercegovini i Crnoj Gori. Proslavio se pobjedom u bitci na Grahovu 1836. u kojoj je poginulo više članova iz obitelji Petrovića, najbližih rođaka vladike Njegoša.
Crnogorci su dugo čekali pogodan trenutak za osvetu. Vladika je s Novicom Cerovićem dogovorio napraviti zasjedu agi što mu je uspjelo 1840. Turska je vojska potučena, a aga u metežu neslavno ubijen. Ovaj je događaj opisan i u hrvatskom tisku i tako došao do Mažuranića.
Vođen svojom poetskom vizijom Mažuranić je stvorio djelo u kojem je smrt jednog silnika narasla do simbola propasti silništva, a sukob do sukoba dobra i zla. Mažuranić nije reproducirao, on je stvarao za što je očit primjer Novice i njegovoga oca Milutina (u spjevu Durak) koji su prikazani kao Turci. Sve promjene napravljene su u smislu pjesničke slobode, s idejom nacionalnog oslobođenja i buđenja nacionalne svijesti.
Smrt Smail age Čengića Ivan Mažuranić Jezik i stil
Smrt Smail-age Čengića je ep pisan štokavskim narječjem ijekavicom. Mažuranić često rabi i arhaične izraze (tudijer, jerbo…) te turcizme (kidisati,delija, kapija, toke, fišek, kulaš, sofra, jatagan…), ali i riječi iz arapskoga jezika, talijanizme, riječi iz grčkoga jezika.
Izvorni Mažuranićev tekst pisan je prema tadašnjem pravopisu, koji nije bio potpuno ujednačen. Dosljedno je pisao glasovnu skupinu er umjesto vokalnoga r (kerv umjesto krv, kerst umjesto krst, serce umjesto srce…). Različito je bilježio reflekse jata npr. liepota, dieca, viešala, ledeniem, ali i kamenijem, cvijeta, svieta…
Smrt Smail-age Čengića obiluje stilskim sredstvima kako onima karakterističnim za narodnu junačku pjesmu (epiteti, stalni epiteti, antiteza), tako i onim svojsvenim umjetničkom pjesništvu.
Smrt Smail age Čengića Ivan Mažuranić Stilska sredstva
Metafora
Ko da strepi mrkivuče
S planinskoga gladna miša
…
Zazebe ga na dnu srca
Ko ledenijem rátom leden
Šiljak dušu da mu dirnu.
Po svem tijelu mrazne valja vale
…
Stoji aga gorsko zvijere,
Gvozden stupac, kamen tvrdi
…
Luč iz glave jedan izbi
Epitet
I dželate ljute rise
Anafora
Man ćeš pitat četu istu.
Man ćeš pitat brze munje
…
Tko vâs haje plode l’ krši vinom?
Tko vâs haje plode l’ krši žitom?
Tko vâs haje plode l’ krši svilom?
Dok po vrelijeh hladne vode ima;
Dok po dragah bujna stada mûču;
Dok po brdijeh sitna krda bleje?
…
Il vâs tkogod uvrijedio brata;
Il nejaku dragi protivniku
Život dignuv ogriješio dušu;
Ili pûtnu zatvorio vrata;
Il dô vjeru, a krenuo njome;
Ili gladnu uskratio hranu;
Il ranjenu ne zavio ranu;
…
Stoji klika slugâ na konjijeh,
Stoji trka konjâ pod slugami,
Stoji piska raje za konjima.
…
Slušaj, pobre, je l’ i jauk tlapnja?
Slušaj zveku, je l’ i zveka tlapnja?
Slušaj… slušaj … ah, to tlapnja nije,
Jer te vidim gdje te boli jako…
Što?… ti plačeš?… ah, to tlapnja nije,
Ti bo s tlapnje, mnim, da ne bi plako!
Personifikacija
Drijemne katkad ruka hrabra.
Onomatopeja
Zviznu zrakom džilit viti
Aliteracija
Tko se snizi k rosnoj travi
Sankom krijepit snagu tijela
…
Noć je vani slijepa, gluha.
Nigdje glasa, već što sipi
Rosa sitna
Usporedba
Već ko oblak grada teška
…
Gladni Turci kano gladni vuci
Slavenska antiteza
Slušaj, pobre, je l’ i jauk tlapnja?
Slušaj zveku, je l’ i zveka tlapnja?
Slušaj… slušaj … ah, to tlapnja nije,
Jer te vidim gdje te boli jako…
Što?… ti plačeš?… ah, to tlapnja nije,
Ti bo s tlapnje, mnim, da ne bi plako!
…
Je li hajduk, il uhoda turska,
Što uhodi sviloruna krda,
Il volova stada vitoroga?
Nit je hajduk, nit uhoda turska,
Već Novica, Čengića kavazu;
Aforizam/poslovica
Boj se onoga tko je viko
Bez golema mrijet jada.
…
Od sto glasa glasa čuti nije.
