Emocionalna inteligencija djeteta
„Emocionalna inteligencija“ ili „EQ“ izraz je koji su prvi put 1990. godine spomenuli psiholozi Peter Salovey s Harvarda i John Mayer s University of New Hampshire obuhvativši njime skup emocionalnih osobina važnih za uspješnost pojedinca. Neke su od tih
osobina empatija, iskrenost, poštenje, sposobnost rješavanja problema, prilagodljivost, upornost, prijateljsko ponašanje, neovisnost i slične osobine.
U današnje vrijeme, kada sve više djece pokazuje poteškoće u ponašanju, zbog povećane stope razvoda, negativnog utjecaja televizije i medija te zbog zanemarivanja od strane roditelja, razvoj emocionalne inteligencije djeteta trebao bi postati temeljnim ciljem svakoga
odgajatelja. Takav pristup djetetu kasnije će se odraziti na njegovu uspješnost u zrelijoj dobi, na poslu i u braku.
Iako se djeca rađaju s određenim emocionalnim predispozicijama, roditelji i odgajatelji mogu različitim metodama utjecati na razvoj njihovih emocionalnih i društvenih vještina.
Empatija
Jedna od osnovnih pozitivnih emocija koja potiče moralni razvoj djeteta je empatija. Ako djecu od najranije dobi poučavamo empatiji, ona postaju manje agresivna. Takva djeca imaju naviku pomaganja drugima te su zbog toga omiljena u društvu, uspješna u školi, a kasnije i na radnome mjestu. Kako biste vaše dijete naučili empatiji, potičite ga na iskazivanje malih znakova pažnje. Neka počisti snijeg starijoj susjedi, neka nazove bolesnoga prijatelja ili pričuva psa zaposlenom susjedu. To će mu postati životna navika i ispunit će ga osjećajem zadovoljstva.
Iskrenost
Iskrenost je također emocionalna vještina na koju tijekom djetetova razvoja ne smijemo zaboraviti .
Djeca izgovaraju laži već u prvim godinama života. U početku nisu svjesna da je laganje nešto loše jer im njihov kognitivni i lingvistički stupanj razvoja ne omogućava razumijevanje veze između onoga što rade i onoga što govore. Mlađa djeca uglavnom lažu kako bi izbjegla kaznu ili kako bi dobila nešto što žele. Adolescenti lažu kako bi zaštitili svoju privatnost ili prikrili nešto čega se srame. Neke sitne laži tijekom odrastanja mogu proći kao prihvatljive, ali problem nastaje ako laganje postane navika ili se odnosi na nešto što je važno za djetetovu dobrobit.
Da biste djecu naučili iskrenosti, neka iskrenost i poštenje budu stalne teme razgovora u vašoj obitelji.
Od najranije dobi čitajte im priče koje naglašavaju te moralne vrijednosti. U adolescentskoj dobi roditelji bi trebali poštivati privatnost svoga djeteta i poticati razgovor o njegovu pravu na privatnost i vašoj odgovornosti da ga zaštitite. Tako ćete razviti odnos povjerenja te vaš adolescent neće imati potrebu da vas prevari.
Samostalno rješavanje problema
Još jedna od vještina EQ-a je djetetova sposobnost samostalnog rješavanja problema. Roditelji griješe što podcjenjuju djecu u rješavanju problema pa im često pomažu čak i kada to nije potrebno. Ako djecu podržavamo u njihovoj samostalnosti , ona će često riješiti i vrlo složene probleme. Najvažnije je da roditelji na svom primjeru pokažu djeci kako se rješavaju problemi te da ih pouče kako se svaki problem može riješiti u pet koraka. Prvo je nužno identificirati problem, zatim predložiti nekoliko rješenja, usporediti moguća rješenja, i na kraju odabrati najbolje rješenje. Nakon određenog bi vremena trebalo razmotriti kakvim se pokazalo to rješenje, i ako je potrebno, pronaći bolje. Ovakav model rješavanja problema dijete će lako usvojiti kroz jednostavne situacije iz dječje svakodnevnice, a kasnije će ga primjenjivati i u rješavanju ozbiljnijih problema.
I na kraju, ne zaboravimo da vrijeme koje smo proveli s našom djecom nije izgubljeno jer poučavajući ih različitim vještinama koje nazivamo emocionalna inteligencija, pomažemo im da se lakše suoče s teškoćama koje su sastavni dio njihova odrastanja i odgajamo zadovoljnu, zdravu i uspješnu djecu.
M.B.M.