Stipančić obožava svojega sina, sve vrijeme provodi s njim učeći ga i podučavajući svemu i svačemu. Sin je u potpunosti pod očevim utjecajem dok Luciju Ante drži u podređenom položaju ne obraćajući na nju nikakvu pozornost. U kući treba vladati tišina i svi jedva čekaju da Ante s Jurjem ode u redovitu šetnju da bi kuća barem na trenutak mogla oživjeti, služavke bi pjevale, Lucija bi se smijala ili plesala.
Kada je Juraj sa šesnaest godina s odličnim uspjehom položio maturu, otac ga šalje u Beč na studij prava. Sav novac odlazi na sina, a Lucija ostaje kod kuće iako je majka želi poslati u ženski zavod da bi se obrazovala. Otac na to ni u kom slučaju ne pristaje, nego kćerino obrazovanje preuzima na sebe. Vrijeme prolazi, imovina se troši, a Juraj ne završava fakultet. U vrijeme kada na vlast dolaze Mađari, Juraj traži novac i vrijeme da bi mogao naučiti mađarski.
Ilirske ideje dolaze i do Senja. Vođa ilirskoga pokreta postaje kanonik Vukasović, Valpurgin rođak, ali među građanima ne može pronaći ljude koji bi bili dostojni predstavljati Senj u Saboru i provesti ideju da se grad pripoji tzv. građanskoj Hrvatskoj. Sukobi između tuđinske vlasti i Vukasovićevih istomišljenika sve su žešći. Među ilircima ističe se Martin Tintor koji zbog toga ostaje bez posla. Među tuđincima najglasniji je major Bonetti. Stipančić se nudi Vukasoviću za suradnika i biva izabran za saborskog zastupnika. No, njegova je ideja da u požunskom saboru zatraži da se u Senju ukine njemačka vojna vlast i da Senj prijeđe pod mađarsku upravu. U ovome je vidio priliku za sina. Juraj za to vrijeme u Beču troši ostatke očeva novca i ne planira se vratiti kući. Radi kao konobar.
Stipančić pokušava posuditi novac od Vukasovića, no ovaj ga odbija. Saznavši za Stipančićeve neprilike, Bonetti ga odvraća od ideje i nudi mu mjesto gradskog suca što ovaj nakon kraće neodlučnosti prihvaća i prvi novac koji je dobio šalje sinu.
Lucija otvoreno iskazuje da ne podnosi druženja s ocem koji je svakodnevno poziva u svoju sobu na dosadne razgovore, zabranjuje joj čitanje romana i druženje s vršnjakinjama. Lucija je u potpunosti zapostavljena u odnosu na rastrošnog brata propalicu. Otac ne ispunjava ni najosnovnije zahtjeve mlade djevojke i istovremeno prigovara Valpurgi loš kćerin odgoj i silnu razmaženost. Lucija je svjesna nepravde i odnosi između nje i oca postaju sve hladniji i službeniji.
Posljednji Stipančići Vjenceslav Novak lektire – Sjedi 5
Nakon tučnjave prigodom izbora za zastupnika Bonetti šalje vojnike koji puškama rastjeraju ljude. Uskoro je Bonetti premješten, a na njegovo mjesto dolazi major Winter, isti onaj koji je zbog sukoba na Jurjevom krštenju morao otići iz Senja.
Juraj polaže zadnje ispite s odličnim uspjehom, no Ante ga nije dočekao. Umire nakon teške bolesti pomirivši se prije toga s Lucijom koja mu je oprostila vidjevši ga starog i nemoćnog. Nakon njegove smrti Valpurga saznaje da od imetka nije ostalo ništa. Juraj se vraća i traži od majke da proda kuću rugajući se i njoj i uspomeni na oca. Kada majka odbija prodati kuću, prijeti da će se ubiti, pa ona na kraju popušta. Juraj sa sobom dovodi prijatelja Alfreda pl. Ručića koji se udvara Luciji, ali se ne izjašnjava o svojim osjećajima. Zajedno čitaju Petrarcine sonete koje Luciji šalje nepoznati pošiljatelj koji se potpisuje s MT. Lucija i Valpurga, žive u uvjerenju da se Lucija jako sviđa Alfredu jer mnogo vremena provodi s njom, no ne znaju, a Juraj im to ne želi ni reći, da je Alfred poznati zavodnik i da se poigrava Lucijom iz čiste dosade.
Ubrzo obojica otputuju, a Valpurga i Lucija sele se u staru, oronulu kućicu koju je Valpurga dobila u nasljedstvo. Nitko se ne brine za njih, postaju sve siromašnije. Lucija pobolijeva. Dobiva nekakav paket s kojim odlazi na tavan, a nakon nekog vremena Valpurga otkriva krvave mrlje na plahti i postaje svjesna da je Alfred obeščastio njezinu kćer. Lucija se osjeća sve lošije, bolesna je, tužna i razočarana. Očekuje Alfredovo pismo koje ne dolazi. Valpurga zamoli Martina Tintora da piše pisma Luciji i potpisuje ih kao Alfred na što Tintor pristaje jer je odavno zaljubljen u Luciju i on je onaj nepoznati pošiljetelj koji joj je slao ljubavne sonete. Zbog ljubavi prema njoj želi napustiti sjemenište. Iako Valpurga pazi na svaki Lucijin korak, da slučajno ne bi shvatila prijevaru, Luciji je sve sumnjičavija i ipak uspijeva poslati pismo Alfredu. Kada joj ovaj odgovara da je već oženjen, Valpurga je prisiljena priznati istinu. Upoznavši Tintora, potpuno iscprljena od uznapredovale bolesti i psihičkih napora Lucija umire.
