Matoš Stara pjesma primjer interpretativnog eseja na maturi
Polazni tekst, smjernice i upute kako napisati esej o Matošu i pjesmi Stara pjesma
Antun Gustav Matoš predstavnik je hrvatske moderne. Svojim je književnim djelovanjem obilježio čitavo ovo razdoblje. Za neke je teoretičare upravo Matoš graničnik koji određuje razdoblje modernizma u hrvatskoj književnosti. Početak je ovoga razdoblja 1892. kada je objavljena njegova novela Moć savjesti, 1914. godina njegove smrti smatra se završetkom moderne.
Matoš Stara pjesma primjer interpretativnog eseja na maturi
Matoš je počeo pisati poeziju kao zreli pjesnik. Napisao osamdesetak pjesama. (Pjesme, 1923.). U njegovom je osjećaju za formu, melodičnosti stiha, sinestezijskom povezivanju vizualnih, akustičnih, olfaktivnih dojmova, profinjenom ritmu vidljiv jak utjecaj Baudelaireove simbolističke poezije. Poput Baudelairea Matoš stvara bogate metafore koje se pretvaraju u simbole.
Njegova se potreba za čvrstom formom očituje u velikom broju soneta. Napisao je pedesetak soneta. I Stara je pjesma pisana u formi soneta. Ova je čvrsta forma ostvarena dvanaestercem i rimom koja je u katrenima ukrštena (abab abab). Terceti su povezani rimom cddcee.
Najčešće su teme njegove lirike ljubav, pejsaž i domovina.
Matoševa je ljubav bestjelesna, nematerijalna, uzvišena, produhovljena. Često motiv ljubavi povezuje sa smrću i prolaznošću (Utjeha kose).
Pejsaž potiče unutarnje pjesnikove osjećaje i atmosferu, on je stanje pjesnikova duha (Notturno). Matoš je impresionist. Njegova siva boja pejsaža izraz je unutarnjeg raspoloženja (Jesenje veče).
Matoš je pesimistički obojena pjesnička ličnost i čitatelj se s pesimizmom, osjećajem prolaznosti i nestajanja, predosjećajem smrti, naglašenom sjetom, tugom, boli, melankolijom susreće u svim njegovim pjesmama pa tako i domoljubnim.
Iz njegove se domoljubne poezije može iščitati sukob vizije domovine i stvarnog stanja. To je elegično intonirana poezija nastala u khuenovsko i postkhuenovsko vrijeme.
Takva je i Stara pjesma u kojoj Matoš iznosi svoj doživljaj stanja u domovini. U pjesmi prevladavaju prijezir i razočaranost. Osjećaj razočaranosti naglašen je anaforičkim ponavljanjem usklika „O“ u prvoj strofi. Statičnost je naglašena elipsom.
Uskogrudnost („O, ta uska varoš, o ti uski ljudi“ ), malodušnost, nezainteresiranost i bezosjećajnost puka, njegova prazoglavost i glupost („O, te šuplje glave, o, te šuplje grudi“) slika su Matoševe Hrvatske. I upravo ovdje dolazi do sukoba ideala prikazanih motivima razuma, srca, žara, slobode, pravde, metaforičkim poletom duše sa stvarnim stanjem. Kukavice su u kontrastu s krepošću diva i Matoš se pita čemu to. Ovo retoričko pitanje pojačava anaforično ponavljanje upitne zamjenice čemu.
Besperspektivnost i sumorni doživljaj nastavljaju se i u 3. strofi. Matoš doživljava Hrvate kao narod bez vlasti i časti osuđen na propast što naglašava opkoračenjem i rimom unutar stiha (pasti-propasti- bez časti).
Zadnja je strofa završno suočavanje sa stvarnošću: stranci preuzimaju vlast, propast iz prethodne strofe je neizbježna jer se nema tko boriti za domovinu („Ni umrijeti za te Hrvat snage nema“).
Iako kritički gleda na stanje u domovini, Matoš je domoljub. Njegova se ljubav, toplina i privrženost domovini mogu pročitati u zadnjoj strofi u vokativima: domovino moja, majko.
Za razliku od domoljubnih pjesama iz razdoblja ilirizma, punih poleta, borbenosti, veličanja domovine, njezine ljepote i snage njezinih ljudi, Matoševe su pjesme elegične, rezignirane. Ilirci su puni patetike. Uvodeći grube, opore riječi, Matoš domoljubnu pjesmu oslobađa od patetike.
Matoš gleda očima domoljuba koji je dio života proveo u tuđini čeznući za domovinom, idealistično ju doživljavajući. U tome je sličan Preradoviću. Ali dok Preradović ( u pjesmi Putnik, npr.) domovinu doživljava kao spas iz mraka svojeg lutanja tuđim zemljama, on gleda njezino propadanje. Hrvati su malodušni, uskih i glupih pogleda na stvarnost („svakidašnja glupa perspektiva“), poniženi i potlačeni, nesposobni i nezainteresirani za borbu i zato osuđeni na propast pod vlašću stranaca.
I to je ono zbog čega je Matoš tužan, sjetan i razočaran.
564 riječi
Napomena: 564 riječi previše je za osnovnu razinu. Pogledaj isti esej s manjim brojem riječi:
Matoš, Stara pjesma esej na osnovnoj razini državne mature
Matoš Stara pjesma primjer interpretativnog eseja na maturi
