– učenik pamti što veći broj knjiž. činjenica; takva nastava razvija reproduktivne sposobnosti i pamćenje
– nastavnik je predavač koji učenicima prenosi gotove stavove, a učenici ih moraju reproducirati
reproduktivno – eksplikativni
– učenik prepričava knjiž. sadržaj, ali u jezični izraz unosi «svoje riječi»
– nastavnik ima dominantnu ulogu, on je predavač i tumač knjiž. pojava, učenikov udio u tumačenju knjiž. djela je u drugom planu
interpretativno – analitički
– interpretacija knjiž. djela dominantni je oblik nastavnog rada
– učenik je estetski subjekt
– osobita je pažnja posvećena jeziku umj. djela, istražuje se estetska funkcija jezika
– dominira metoda heurističkog razgovora i metoda rada na tekstu
– nastavnik je organizator nastavnog procesa
problemsko – stvaralački
– učenik se stavlja pred književni problem i motivira ga se za samostalno istraživanje; učenik ne prima gotove spoznaje, do njih dolazi sam
– faze nast. sata koji se temelji na načelima problemske nastave:
a) stvaranje problemske situacije
b) definiranje problema i metode
c) samostalni rad učenika
d) analiza i korekcija rezultata
e) zadavanje novih zadataka
– afirmira se istraživačka metoda – učenici sami stvaraju plan istraživanja, postavljaju hipotezu, određuju postupak za njezinu verifikaciju, provode istraživanja, izdvajaju podatke, klasificiraju ih i osmišljavaju
– do izražaja dolazi učenikov kritički stav; književna se problematika aktualizira
– velike su mogućnosti grupnim oblicima rada i individualizaciji
– u fazi korekcije i analize rezultata afirmira se konfrontacija stavova što dovodi do polemičke situacije
korelacijsko – integracijski
– povezuju se srodni predmeti u zajednički didaktički sustav, jezično – umj. područje povezuje nastavne predmete iz jezika i umjetnosti
NOVIJE TEORIJE U PROUČAVANJU KNJIŽ. DJELA U NASTAVI
a) eksplikacija teksta
– razvija se početkom 20. st. u francuskim školama
– umj. tekst prihvaća kao glavni predmet svog bavljenja (opozicija je dogmatsko-reproduktivnom sustavu nastave knjiž.)
– razvija učenikovu knjiž. i jezičnu kulturu, učenik se osposobljava za samostalno čitanje i tumačenje teksta
– faze objašnjavanja teksta:
a) kratak uvod (određivanje pripadnosti teksta u cjelinu, tzv. lokalizacija)
b) čitanje teksta (estetsko čitanje koje sugerira učenicima est. Doživljaj)
c) proučavanje kompozicije pročitanog teksta
d) ponovno čitanje praćeno analizom detalja
e) zaključci
f) učenici čitaju tekst
g) učenje teksta napamet
b) pomno čitanje (close reading) i nova kritika
– metoda pomnog čitanja razvija se u Engleskoj 20-ih godina 20. st.
– potpuniju razradu razvija u sklopu nove kritike čiji se zagovornici bune protiv stavljanja naglaska na autorovu biografiju i svjetonazor već interes pokazuju za individualni doživljaj umjetničkog teksta, za jezik pjesničkog djela i njegov kontekst
c) sovjetska formalistička škola
– razvija se od 1915. do 1930., predstavnici su: Šklovski, Tinjanov, Tomaševski, Jakobson, Vinogradov
– proučavaju jezik knjiž. djela, ističu važnost izbora i rasporeda gramatičkih kategorija u oblikovanju pjesničkog jezika, otkrivaju utjecaj versifikacije na semantiku teksta
– ističu stil knjiž. vrste, književni postupak koji izaziva začudnost kod čitatelja (poseban dojam koji čitatelju omogućuje novo viđenje pojava
d) škola interpratacije
– javlja se u njemačkoj znanosti o knjiž. uoči Drugog svj. rata
– Staiger smatra da je temeljni predmet proučavanja knjiž. jezik knjiž. djela; temeljna je zadaća interpretacije otkrivanje unutrašnjih zakonitosti djela
– glavni je teoretičar Kayser – smatra da je središnji predmet znanosti o knjiž. književno djelo, razlikuje pjesnički jezik od jezika znanosti i svakodnevnog jezika
e) zagrebačka književnokritička škola
– afirmira dva pravca: lingvostilistički (zaokupljen je jezikom umj. djela, istražuje prirodu pjesničkog jezika) i interpretacijski
**školska interpretacija
– respektira doživljajno-spoznajne mogućnosti učenika, a književni tekst shvaća kao izvor doživljavanja i spoznaje
– faze procesa primanja književnog djela: percipiranje djela, afektivno reagiranje i racionalno obuhvaćanje djela
