– može biti jednosmjerna (inf. ide od pošiljatelja do primatelja, a primatelj ne uzvaća povratnom inf.), i dvosmjerna
– kom. s književnoumj. tekstom može biti neposredna (bez posredovanja nastavnika, ostvaruje se čitanjem u sebi) i posredna (kada druga osoba čita tekst)
– teškoće u literarno-didaktičkoj komunikaciji:
- nastaju zbog neusklađenosti tekstnog i čitateljeva koda (tematika neprimjerena primateljevim mogućnostima, veliki broj nepoznatih riječi, pojmova, podataka)
- zbog psiholoških činitelja: nedovoljna motivacija, pomanjkanje interesa, nerazvijenost literarne senzibilnosti, objektivni činitelji poput nepovoljne atmosfere i umora
9. SREDSTVA I POMAGALA U KNJIŽEVNOM ODGOJU I OBRAZ.
TEHNIČKA SREDSTVA U O-O PROCESU
FILM KAO SREDSTVO U NASTAVI KNJIŽ.
– element-film može biti prema sadržaju: informativi (književnopov., književoteor.) i estetski (interpretacijski)
– filmski adaptirana biografija pisca može bit cjelovita ili fragmentarna; uključuje se u uvodnu fazu sata, ima funkciju motivacije za susret s djelom (tzv. motivacijski filmovi); može biti dio faze interpretacije kada se razumijevanje teksta oslanja na izvantekstovne odrednice, te završne faze sata
**stvaralačke vježbe vezane uz element-film biograf. tipa:
- formuliranje naslova pojedinih sekvenci filma
- dopunjavanje i preoblikovanje sadržaja filma
- uspostavljanje odnosa teksta i filmskog predloška
– važni su i element-filmovi utemeljeni na književnoumj. tekstu (najčešće je to kraći tekst – basna, npr.)
– uključuje se u sat interpretacije
**faze nastavnog sata s element-filmom utemeljenom na knjiž. tekstu:
a) doživljajno-spoznajna motivacija
b) najava filma
c) gledanje i slušanje priče
d) ispitivanje doživljaja cjeline priče
e) analiza
f) sinteza
g) samostalni i stvaralački rad učenika
** metode doživljajno-spoznajne motivacije: dijalog, monolog nastavnika ili učenika, čitanje teksta (naglas ili u sebi), promatranje vizualnih predložaka, samostalni pismeni radovi učenika
** ispitivanje doživljaja cjeline priče ostvaruje se: dijalogom, pismenim radom, monologom)
** faza analize: dijalog, monolog, ponovno promatranje filma uz koje se povezuju različiti zadaci za govorno i pismeno izražavanje
** samostalni i stvaralački rad učenika čini: samostalno prepričavanje priče uz gledanje filma ili bez filmskog predloška, stvaranje dijaloga unutar priče, opisivanje likova i prostora, dovršavanje priče, dramatizacija teksta
OSTALA VIZUALNA SREDSTVA U NASTAVI KNJIŽ.
- knjige – pokazivanje knjige omogućuje povezivanje nast. rada s radom školske knjižnice, njime se budi interes za čitanje, razvija kultura čitanja, budi želja za posjedovanjem knjihe
- ilustracije – mogu biti umjetničke (osobito važne u knjigama za djecu)
i neumjetničke
- časopis – služi kao dopunski izvor informacija, književni se časopis uključuje u sat o piscu
- faksimil rukopisa – služi za upoznavanje stvaralačkog procesa i kao predložak za tekstološku analizu
- crteži – pospješuju recepciju teksta, razvijaju literarnu maštu, potiču učenike na grafički način izražavanja
- sheme – mogu sadržavati inf. koje proizlaze iz književnoumj. teksta te one koje imaju izvantekstovno porijeklo
*tipovi shema (tablica):
- tematska shema – sadrži inf. koje se odnose na tematsku strukturu teksta
- kompozicijska shema
- jezično-stilska
- sheme – tablice o knjiž. likovima – karakterološke tablice pri analizi dramskog lika, sadrže repliku na temelju koje se utvrđuje doživljajno stanje lika, njegove misli i namjere
- sheme – tablice o idejnom ustrojstvu teksta
AUDITIVNA SREDSTVA U NASTAVI KNJIŽ.
– radijske emisije, audio kasete, zvučne čitanke
PISANA SREDSTVA U NASTAVI KNJIŽ.
– književnoumj. tekst temeljni je sadržaj čitanka i udžbenika književnosti
** kriteriji za izbor tekstova u čitanci i udžbeniku:
- psihološki
- estetski
- gnoseološki
- etički
- idejni
- nacionali
– u srednjoškolskim udžbenicima jak je i kriterij reprezentativnosti (antologijski kriterij)
– u osnovnoškolskim čitankama tekstovi se svrstavaju u tematske cjeline ilu u sustav knjiž. rodova i vrsta, a u srednjoškolskim čitankama razvrstavaju se u sustav teorije i povijesti književnosti
– u o-o proces uključuju se književnoumj. tekstovi, ali i književnokritički tekstovi (eseji, recenzije, anotacije, prikazi, studije), znanstveni tekstovi iz povijesti književnosti
