Metodika književnog odgoja i obrazovanja

9 Shares

– u 70-im godinama u program se uključuje i filmska umjetnost, reprezentativni se pisci proučavaju na monografskoj razini

– dvadesetih godina 20. st. u SSSR-u su uvedeni tzv. Kompleksni programi koji su trebali učeniku pokazati povezanost pojava koje se proučavaju u školi, time se gubila autonomija nastavnog predmeta, kompleksni su programi dali slabe o-o rezultate

– stvaraju se i programi koji integriraju različite umjetnosti (osobito u češkoj metodici), kod nas su se pojavili u 60-im godinama u srednjim strukovnim školama

USVAJANJE UMJETNIČKOG SADRŽAJA

– umjetnički se sadržaj može tematski organizirati u sustavu tematskih krugova (dom i vrtić, dom i škola, zavičaj, domovina i svijet) – u svaki se tematski krug uključuju umj. djela iz raznih književnosti

– tematsko povezivanje moguće je i unutar povijesnih okvira – u svakoj se epohi mogu izdvajati karakteristične teme koje se konkretiziraju djelima različitih umjetnosti (npr. Romantizam: intima, pejzaž, egzotika, nacionalnopovijesna tematika)

UMJ. EPOHA KAO OKVIR

– programska se materija razvrstava u stilske epohe koje je utvrdila opća povijest umjetnosti

– za svaku se stilsku epohu odabire reprezentativan umj. sadržaj na kojem se upoznaju zajedničke značajke epohe

– principom aktualizacije se knjiž. djela iz prošlosti mogu aktualizirati u primaočevoj sadašnjosti – uz djela iz prošlosti mogu se povezivati suvremena djela koja imaju nešto zajedničko: temu, izraz, poruku

OSTALI NAČINI INTEGRIRANJA UMJ. SADRŽAJA U PROGRAM

– princip uzajamnih inspiracija – knjiž. djela inspiriraju likovne, glazbene, filmske i scenske stvaratelje i djela drugih umjetnosti inspiriraju književnike

– uz djela se u programu navodi i njihov prijenos u drugi medij (glazbeni, likovni, scenski)

– autori koji se izražavaju i u drugim umjetnostima, upoznaju se cjelinom svog stvaralaštva

ZNANSTVENI SADRŽAJI U PROGRAMIMA KNJIŽ.

– u program se uključuju i književnoteorijski pojmovi, uz izbor književnih tekstova

a) vertikalni raspored pojmova – pojmovi se raspoređuju po razredima, normira se razina na kojoj se pojam usvaja i količina pojmova

– pojmovi se klasificiraju:

pojmovi koji se odnose na djelo i pisca
koji se odnose na elemente knjiž. djela
kompozicija
umjetnički jezik
versifikacija
žanrovi

PROGRAMSKO FORMULIRANJE KNJIŽEVNOTEORIJSKOG GRADIVA

– književnoteorijski pojmovi povezuju se uz interpretaciju književnih djela

– književnoteor. Pojmovi se uče sustavno u okviru teorije književnosti ili pristupa knjiž. djelu

– književnoteor. pojmovi se uče i u okviru povijesnog dijela programa, tako se povezuje teorija i povijest književnosti

b) vertikalno-spiralno programiranje – pojmovi se dograđuju, razvijaju i proširuju u skladu s doživljajno-spoznajnim mogućnostima učenika

– isti se pojam usvaja na različitim spoznajnim razinama: prepoznavanje, imenovanje, definiranje, tumačenje, primjena pojma

**književnoteor. se pojmovi u programu iskazuju imenovanjem, nabrajanjem, imenovanjem i objašnjavanjem (definiranjem)

PROGRAMSKO ISKAZIVANJE SPOSOBNOSTI I AKTIVNOSTI

LITERARNE SPOSOBNOSTI – omogućuju čovjeku komunikaciju s knjiž. djelom, čitanje, recepciju djela, razumijevanje njegovih poruka i izražavanje doživljaja, stavova, ocjena itd.

– klasifikacija literarnih sposobnosti:

* recepcijske sposobnosti (knjiž.-estetska senzibilnost)

spos. zamišljanja i stvaranja pjesničkih slika
spos. primanja osjećaja i proživljavanja knjiž. likova
spos. uočavanja autorova stava i shvaćanja
spos. samostalnog ocjenjivanja svih elemenata umj. djela

* sposobnosti prema književnom sadržaju (znanje je pretpostavka za primanje sadržaja)

spos. povezane uz sadržajno-predmetni sloj djela
spos. povezane uz autorovu ličnost (pretpostavljaju poznavanje izvantekstovnih odrednica)
spos. povezane uz objektivni sadržaj knjiž. djela (povezanost tog sadržaja s prostorom i vremenom)

* sposobnosti logičko-spoznajnog karaktera