Računalna igra u nastavi
Raširena upotreba računala kod djece velika je šansa za učitelje
Ono što čovjeka čini moćnim je znanje a ono što učitelja čini moćnim je znati motivirati i prenijeti znanje na one koji ne znaju. Sve češće oni koji ne znaju samo žele znati što će im to što ne znaju. A kada im se objasni i kada su svjesni potrebe učenja, opet ne mogu to znanje usvojiti.
Učionice su pune nemotiviranih, „hiperaktivnih” učenika koji ne mogu dočekati da prođe još jedan dosadan sat. Ne mogu sjediti, ne mogu slušati, svaka sitnica im pokvari koncentraciju i proces učenja postaje gotovo nemoguć. Jesu li djeca zaista toliko nemotivirana, zar oni uistinu ne žele učiti?
Učitelji i nastvnici na različite načine pokušavaju motivirati svoje učenike. Iskustvo i istraživanja dokazuju da su učenici zainteresiraniji kada je u nastavi prisutno neko tehničko pomagalo – televizor, cd player, prijenosno računalo, projektor, kada se brže izmjenjuju različite metode, kada je mnogo slika, zvukova, dinamike…
svijet naših učenika drugačiji je svijeta odraslih kada su bili učenici. Današnja djeca su u doticaju s mnogo više informacija i mnogo više izvora informacija, s mnogo više tehničkih pomagala koja bi im trebala olakšati život, njihovi moždani sklopovi rade drugačije. Pitanje je kako se približiti i kako ući u taj svijet. Nastavnik ili učitelj može samo izabrati: nastaviti raditi kako su radili njegovi učitelji i profesori, tražiti ono što se tražilo od njih i dobiti, vjerojatno, nezainteresirane i neaktivne strojeve za proizvodnju definicija, i u konačnici, opet vjerojatno, buntovne dječake i djevojčice koji mrze školu ili se prilagoditi njihovom, nama ipak ne do kraja jasnom, načinu života i shvaćanja svijeta.
Kada sam pitala svoje učenike kako im nastavu i učenje učiniti zanimljivijim, najčešći odgovor je bio – igra. Pokušavala sam pronaći prihvatljive igre na internetu, u knjižarama, ali ih je bilo vrlo malo. Tako sam, osim pravljenja prezentacija, smišljanja nastavnih listića, predložaka za analize, zanimljivih primjera, pričica iz života zasićenih gramatičkim i pravopisnim tralala počela smišljati igrice. Bile su to u početku igre asocijacija pisane na ploči kao motivacijski dio sata, kartice za memori, pravila sam predloške za čovječe ne ljuti se, prilagođavala različite društvene igre nastavi hrvatskoga jezika. igre za nastavu u Powerpointu također su se pokazale dobrima, kao i program za izradu edukativnih igara Hot Potatoes.
I zaista je „upalilo“!
Učenici su postali aktivniji, kompetitivniji, radije su i brže učili kada su znali da će svoje znanje moći primijeniti u igri. Zainteresiraniji su ih igrali kod kuće iz zabave, ali i kao pripremu za ispit. Sutradan su me izvješćivali o svojim uspjesima i neuspjesima. A rezultati ispita kod učenika koji su se i kod kuće koristili igricama bili su vrlo zadovoljavajući, i za mene i za njih.
Budući da na tržištu nema mnogo kvalitetnih edukativnih računalnih igara, logičan je nastavak bio napraviti računalne igrice koje će učenicima učenje kod kuće učiniti zanimljivijim, razumljivijim, uspješnijim.
Đurđa Varzić Pavković
