Poslije takvih kritika nastala jedugogodišnja šutnja koju je prekinuo Milan Marjanović, predstavnikMladih, zastupnik novih strujanja u hrvatskoj književnosti, afirmativnimtekstovima o književnom stvarlaštvu Ante Kovačića, posebno o njegovuromanu U registraturi. Književni povjesničar i kritičar Dubravko Jelčić kažeda su Mladi u Kovačiću “otkrili prije svega bezkompromisnog zastupnika- iostvaritelja – svoje vlastite teorije o slobodi umjetničkog stvaranja,pisca koji neumoljivom snagom što probija iz njega razara konvencije ustilu i formi, i koji svoj umjetnički doživljaj ne otkriva u apriorne stege,nego pušta da se ta žitka lava, što provaljuje iz njega kao iz živogvulkana, sama kristalizira po vlastitim unutrašnjim zakonima”.
U registraturi Ante Kovačić Mjesto radnje:
Hrvatska
U registraturi Ante Kovačić Vrijeme radnje:
19. st.
Tema:
Odrastanje i sazrijevanje seoskog mladića u gradskoj sredini.
U registraturi Ante Kovačić Osnovna misao:
– Gradska sredina negativno mijenja ljude.
– Ljubav nema granica.
U registraturi Ante Kovačić Kompozicija i fabula djela:
Roman je podijeljen na tri dijela. Događaji u romanu nisu organizirani i raspoređeni prema vremenskom slijedu. Vremenski kontinuitet događaja pisac prekida retrospektivnim epizodama. Takvim pripovijedanjem pisac unosi određeni “nemir” i dramatičnost, usklađuje kompozicijska obilježja cjelokupnom životnom sudbinom i psihičkim previranjima Ivice Kičmanovića. Već je sam početak romana retrospektivan – počinje prikazom registrature i spisa koje Kovačić oživljuje: oni se međusobno prepiru. Za riječ se javlja spis registratora Ivice Kičmanovića i započinje pripovijedanje: “Znajte, dakle, ja sam vam srce i duša našega registratora. Ja sam njegova slika i prilika. Ukratko: njegov sam životopis. On me je sam napisao…” To je ujedno i najava fabule koja počinje prikazom djetinstva Ivice Kičmanovića. Pripovijedanje se nastavlja i nekoliko puta remeti vremenski slijed događaja, tj. mijenja prostor i vrijeme događaja (npr. buđenje Ivice Kičmanovića u Laurinoj sobi, epizoda o vili Dorici i Meceni, o Meceninu porijeklu, o Laurinu porijeklu itd.). Mnogi su kritičari osporavali kompozicijske vrijednosti ovog djela, njegovu cjelovitost i jedinstvenost, odnosno kompaktnost zbog epizoda koje narušavaju kronološki slijed događaja. Vremenski nepovezano pripovijedanje raspršuje fabulu, prekida fabularni tok, što pridonosi labavoj kompoziciji romana. Gledišta suvremenijih kritičara ne podudaraju se s takvim mišljenjem. Oni misle da su kompozicija i stil romana, odnosno cjelokupni tekst “najvjernija slika Ivičine psihe”. U prilog tome navode fabularne podatke (npr. događaje u vezi s Ivičinimpsihičkim krizama, delirijum tremensu) i jezično-stilske, odnosno pravopisne karakteristike (npr. autentična varijanta teksta iz”Vijenca” krcata je točkicama, upitnicima, uskličnicima, crticama). Prema Jelačiću, ti pravopisni znakovi imaju svoju stilsku vrijednost, “objašnjavaju i tu rastrzanost Kovačićeva (“Ivičina”) stila i nehomogenost Kovačićeve (“Ivičine”) kompozicije. Fabulu romana pisac gradi tako da prati razvoj glavnog lika romana Ivice Kičmanovića, i to od djetinstva pa do smrti (Ivičina tragičnogzavršetka u požaru koji je zahvatio registraturu). Fabula se temelji naglavnoj radnji, vezanoj za životni put Ivice Kičmanovića, i sporednim radnjama (npr. Laurin život koji nije u vezi s Ivicom, događaji vezani zagazdu Medonića, odnosi između Laure, Mihe i Juste te Mihe, Laure iFerkonje…) Fabula je razgranata tj. složena i razvijena.Kronološki niz događaja, tj. glavni fabularni tok vezan za životni put Ivice Kičmanovića, pisac: a) prekida retrospekcijom, nekronološkim događajima (npr. opisom registrature, scenom Ivičina buđenja u Laurinoj sobi, epizodom u registraturi s Ivicom kao šezdesetogodišnjakom – registratorom), b) dopunjava sporednim radnjama (npr. u Ivičino djetinstvo na selu pisac uključuje svoj komentar o djetinstvu, opisuje odnose na selu i događaje vezane za seoskog bogataša Medonića i drugo). Okosnicu fabule čine događaji koje u prvom dijelu romana pripovijeda glavni lik Ivica, a zatim (u drugom i trećem dijelu romana) ulogu pripovjedača preuzima pisac. Fabula se temelji na nekoliko osnovnih događaja tj. radnji.
U registraturi Ante Kovačić Kratki sadržaj prepričano :
Ovaj veliki roman započinje prepirkom spisa i registara, a nastavlja se kao”raspredanje” glavnog junaka u obliku ispovijesti, kojoj je cilj da razobliči kritički hrvatsko društvo onog vremena u rasponu od osirotjelih seljaka i pogospođenih opanaka do pokvarene gospode. U registraturi je prije svega svedočanstvo o mučnom probijanju kroz život jednog seljačića, u čemu nalazimo istinite i ujedno tipične crte ne samo Kovačićeva životopisa. Glavno je lice Ivica Kičmanović, sin seljaka Jožice, veseljaka koga su zbog sviranja u seoskom “orkestru” seljani nazivali “Zgubidanom”. Njihov najbliži susjed, zdepasti “Kanonik”, imao je kćer Anicu i sinove Peru i Mihu, a kako su Jožičina djeca bila bistrija, razvi se zavist i suparništvo. Ivica odlično završi osnovnu školu i uz pomoć Mecene nastavi se školovati, živeći u kući svoga dobrotvora, kod njegova “kumordinara ” Žorža. Mecena je neženja, bogat, maglovite prošlosti: ima na duši živote nekolicine ljudi kojih je smrt posredno skrivio pošto je obeščastio lijepu seljanku Doru. Kad je Ivica navršio devetnaestu godinu, k Meceni se doselila Laura, njegova rođakinja, djevojka čudne prošlosti i još čudnije budućnosti. Međutim, Ivica ustanovi da je ona Mecenina ljubavnica pa se i sam s njom splete, zbog čega ga Mecena otjera iz svog dvorca. Ivica se vrati kući gdje ga opet dočeka zavist obitelji susjeda “Kanonika”, kojega je sin Miha bogatom ženidbom obogatio. Mecenu je u međuvremenu Laura otrovala i opljačkala, saznavši nakom toga iz jednog pisma da joj je on zapravo otac, a suluda davno obeščašćena Dora – mati. Laura potraži Ivicu i pomogne Jožici da izgradi novu kuću. Seljani su ih ogovarali zgog divljeg braka ali Laura se neće lišiti slobode pa radije pošalje Ivicu natrag da završi školovanje, a sama nastavi živjeti s Mihom, sve dok njegova žena Justa ne preminu u neobjašnjivim okolnostima, uz asistenciju Laure. Ivica spozna da je Laura zločinka i želi se vjenčati s “Kanonikovim” kćerkom Anicom, kojoj nađe službu kod neke gospođe, gdje je i sam radio kao instruktor. Laura u dogovoru sa svojim novim ljubavnikom Ferkonjom udavi i Mihu, pokrade Mihin novac i pobjegne, ali kod podjele plijena ubije i Ferkonju. Hajdučica Laura ipak želi ponovno osvojiti Ivicu, a kad je ovaj odbije ona s razbojnicima provali na njegove svatove i pobije ih redom: Ivičinu majku, oca Jožicu, “Kanonika”, otme Anicu te je u šumi unakazi tako da joj odreže grudi. Ivica je preživio pokolj, pa ranjen svjedoči na sudu protiv Laurekojunapokon strijeljaju. Iz njezinih grudi ne kanu ni kap krvi. Ivica se počinovniči, postane registratorom, ali ubrzo poludi, zapali sve spise i sam izgori u tom plamenu.
