Užurban način života donosi svoje, dogodi se da prođe cijeli tjedan, a da to uopće niste primijetili, a još manje da ste primijetili sebe i što se događa s vama tijekom tog vremena.
Prekomjerna izloženost gužvi, buci, zvukovima koji dopiru sa svih strana, razne priče koje slušamo, pritisak na poslu i trčanje za ispunjavanjem rokova pridonose tome da smo zaboravili biti sami sa sobom.
Što se uopće dogodi kada neko vrijeme provedemo u miru i tišini, šutnji, samo sa svojim mislima i razmišljanjima bez nepotrebnih upada u naš osobni svijet?
Što bi se dogodilo kada bismo u svoj toj strci izgovorili: „Da, imam vremena za sebe“ ili „Dopuštam si imati vremena za sebe“,“Važno mi je imati vremena za sebe“? Vjerojatno onaj jako bitan sastanak više ne bi bio tako bitan.
Kada bismo posvetili vrijeme samo sebi, na primjer u šetnji, učinili bismo mnogo za svoj unutarnji mir i napokon, između svega što svakodnevno čujemo čuli bismo sami sebe kako dišemo. Naša sposobnost koncentracije i pažnje također bi se izoštrila, a postali bismo i učinkovitiji u obavljanju svih svojih dnevnih obveza. Sporiji tempo došao bi sam od sebe, jer bi tijelo samo sebi prilagodilo naše dnevne rutine, barem na način sa smanjenom izloženosti stresu. Više bismo saznali o sebi, svojim istinskim željama i potrebama, odnosima koje imate ili odnosima koje biste željeli imati.
Vrijeme koje je posvećeno isključivo nama pomaže i našem mozgu u oporavku koncentracije, pamćenje će također jačati, dok sami stres više neće imati toliku snagu.
Posvetiti sebi vrijeme je nužno, jer u suprotnom dane samo odrađujemo s gotovo identičnim scenarijima, a život nije ponavljanje rutine. Život je ponovno i ponovno otkrivanje njegova smisla, otkrivanje onoga što je za nas smisao života i što ga čini vrijednim življenja.
A. B.